Znanost Kriya yoge

Iz knjige: Autobiografija jednog yogija ( Paramhansa Yogananda)
Poglavlje 26.

Znanost kriya yoge

Znanost krija joge, koja se na ovim stranicama tako često spominje, u modernoj Indiji postala je naširoko poznata posredovanjem Lahirija Mahasaye, učitelja moga učitelja. Sanskrtski glagolski korijen krije je kr, što znači činiti, djelovati i reagirati. Isti korijen nalazimo u riječi karma, prirodnom principu uzroka i posljedice.

Krija joga je, prema tome, ”jedinstvo (yoga) s Beskonačnim, putem određenog obreda ili akcije (kriye)“. Jogi koji vjerno slijedi tehniku, postepeno se oslobađa karme ili univerzalnog lanca uzroka i posljedice.

Zbog određenih starih jogijskih zabrana ne mogu potpuno objasniti krija jogu na stranicama knjige koja je namijenjena širokoj publici. Stvarna tehnika mora se naučiti od krijabana (krija jogina). Ovdje se moramo zadovoljiti samo opširnim opisom.

Krija joga je jednostavna psihofiziološka metoda kojom se ljudska krv čisti od ugljičnog dioksida, a napaja kisikom. Atomi tog dodatnog kisika pretvaraju se u životnu energiju kako bi obnovili mozak i centre u kičmenoj moždini. Sprječavajući skupljanje venozne krvi, jogi može smanjiti ili spriječiti propadanje tkiva.

Napredni jogi pretvara svoje stanice u čistu energiju. Ilija, Isus, Kabir i ostali proroci, bili su u prošlosti  majstori krija joge, ili neke slične tehnike kojom su po volji mogli dematerijalizirati svoje tijelo.

Krija je drevna nauka. Lahiri Mahasaya ju je dobio od svoga gurua Babađija, koji je ponovo otkrio i pročistio tehniku, pošto je bila izgubljena u tami vremena. Babađi joj je nadjenuo novo ime, jednostavno, krija joga.

”Krija joga koju dajem svijetu tvojim posredovanjem u ovom devetnaestom vijeku,“ rekao je Babđi Lahiriju Mahasayi, ”ponovo je oživljavanje one iste nauke koju je Krišna prije mnogo milenija dao Arđuni, i koju je kasnije poznavao Patanđali, kao i Krist i njegovi učenici.“

Krija jogu spominje Krišna, najveći Indijski prorok, u dvije strofe  Bhagavad Gite. ”Žrtvujući udisaj u izdisaju, a izdisaj u udisaju, jogi neutralizira oba ta daha. Time oslobađa životnu silu iz srca i može njome da upravlja.“ Tumačenje glasi: ”Jogi sprječava raspadanje u tijelu dodavanjem prane (životne sile), i sprječava promjene rasta u tijelu apanom (eliminirajućom strujom). Neutralizirajući tako raspadanje i rast i smirivši srce, jogi je naučio  upravljati životom.“

Druga strofa iz Gite glasi: ”Zauvijek postaje slobodan onaj stručnjak za meditaciju (muni) koji se, tražeći vrhunski cilj, može povući iz vanjskih pojava tako što će svoj pogled usmjeriti na središnju točku između obrva, kao i tako što će neutralizirati jednolike struje prane i apane, koje teku u nosnicama i u plućima, i kontrolirati svoju čulnu svijest i svoj intelekt, i osloboditi se želje, straha i bijesa.“

Dva puta eksplicitno navodeći jogijsku tehniku - jedinu koja se spominje u Giti i istu kao i krija joga - najpoštovaniji indijski sveti spis pruža i praktično i moralno učenje. U oceanu ovog našeg svijeta snova, dah je specifična oluja obmane koja proizvodi svijest individualnih valova - ljudske likove i sve ostale materijalne predmete. Znajući kako je filozofsko i etičko znanje nedovoljno da probudi čovjeka iz njegovog bolnog sna odvojene egzistencije, Gospod Krišna ističe drevnu nauku kojom jogi može savladati svoje tijelo i pretvoriti ga, po volji, u čistu energiju. Mogućnost tog jogijskog podviga ne nadilazi razumijevanje modernih naučnika, pionira atomskog doba. Dokazano je da se sva materija (koja, naravno, uključuje i čovjekovo tijelo) može svesti na energiju.

Krišna također uči kako je u jednoj od svojih prošlih inkarnacija on bio taj koji je neuništivu jogu saopćio drevnom prosvijetljenom vidovnjaku Vivasvantu, koji ju je predao Manuu, ocu čovječanstva. Ovaj ju je zatim prenio Ikšvaku, utemeljitelju indijske sunčeve ratničke dinastije. Prenoseći je tako s jednog na drugog, ršiji su čuvali kraljevsku jogu sve dok nije nastalo materijalističko doba. Tada je zbog svećeničke tajne i čovjekove ravnodušnosti sveto znanje postepeno postalo nedostupno.

Drevni mudrac Patanjđali, najistaknutiji zagovornik joge, dva puta spominje krija jogu: ”Krija joga se sastoji od tjelesne discipline, mentalne kontrole i meditacije na zvuk aum.“ Patanjđali| govori o Bogu kao o stvarnom kozmičkom zvuku aum koji se čuje u meditaciji. Aum je stvaralačka riječ, zvuk vibratornog motora.

Čak i jogi početnik uskoro u svojoj nutrini čuje čudesni zvuk aum. To blaženo duhovno ohrabrenje uvjerava poklonika da je u istinskom dodiru s božanskim područjima.

Drugi put Patanjđali ovako govori o krija tehnici (tehnici upravljanja životnom silom): ”Oslobođenje se može ostvariti onom pranayamom koja se postiže razdvajanjem udisaja od izdisaja.“

Sveti Pavao je poznavao krija jogu ili neku vrlo sličnu tehniku kojom je mogao po volji da pali i gasi životne struje koje teku prema čulima. Stoga je i mogao kazati: ”Iz dana u dan mrem, tako mi slave koja smo mi, braćo - što je imamo u Kristu Isusu, Gospodu našemu.“

Metodom preusmjeravanja svih životnih sila (koje su obično usmjerene prema van, prema čulnom svijetu, čineći ga tako prividno istinitim) prema unutra, sv. Pavao je svakodnevno doživljavao istinsko jogijsko sjedinjenje sa 'slavom' (blaženstvom) Kristove svijesti. U tom sretnom stanju bio je svjestan kako je mrtav za mayine čulne obmane.

U početnim stanjima kontakta s Bogom (savikalpa samadhi) svijest poklonika stapa se s kozmičkim duhom. Životna sila mu se povlači iz tijela koje izgleda 'mrtvo' ili nepokretno i kruto. Jogi je potpuno svjestan svog tjelesnog stanja privremeno zaustavljenog života. Kako, međutim, napreduje prema višim duhovnim stanjima (nirvikalpa samadhija), on saobraća s Bogom a da mu se tijelo pritom ne ukoči, i to u svom uobičajenom budnom stanju svijesti, čak i usred najnapornijih svjetovnih dužnosti.

”Krija joga je instrument kojim se može ubrzati čovjekova evolucija“, objašnjavao je Šri Juktešvar svojim učenicima. ”Drevni jogiji su otkrili da je tajna kozmičke svijesti usko povezana sa vladanjem dahom. To je jedinstven i besmrtan doprinos Indije svjetskoj riznici znanja. Životna sila koja se obično troši za rad srca, mora se osloboditi za više aktivnosti metodom smirivanja neprestanih zahtjeva daha. Krija jogi mantalno usmjerava energiju tako da ona kruži prema gore i prema dolje oko šest središta u kičmenoj moždini (medularnim, cervikalnim, lumbalnim, sakralnim, koksigealnim pleksusima), koja odgovaraju dvanaest astralnih znakova zodijaka, simboličnom kozmičkom čovjeku. Pola minuta obilaženja energije oko čovjekove osjetljive kičmene moždine ima za posljedicu suptilan napredak u njegovoj evoluciji. Pola minuta krije jednako je godini dana duhovnog razvoja.

Astralni sistem ljudskog bića sa svojih šest (a zbog polariteta dvanaest) unutarnjih konstelacija koje se okreću oko sunca sveznajućeg spiritualnog oka, povezan je s materijalnim suncem i s dvanaest znakova zodijaka.

Prema tome, na sve ljude djeluje jedan unutarnji i jedan vanjski univerzum. Drevni su ršiji otkrili da čovjekova zemaljska i nebeska okolina (u ciklusima od dvanaest godina) gura čovjeka naprijed po njegovoj prirodnoj stazi.

Sveti spisi tvrde kako čovjeku treba milijun godina normalne evolucije bez bolesti, kako bi usavršio svoj ljudski mozak onoliko koliko je to potrebno za izražavanje kozmičke svijesti.

Tisuću krija koliko ih se može odvježbati za osam i po sati, omogućavaju jogiju da u jednom danu pređe ekvivalent od tisuću godina prirodne evolucije: 365.000 godina evolucije za godinu dana. U tri godine krija jogi može inteligentnim naporom postići rezultat za koji je prirodi, da bi ga postigla, potrebno milijun godina. Samo je po sebi razumljivo da krija prečicom mogu ići samo visoko razvijeni jogiji. Uz vodstvo gurua takvi učenici su pažljivo pripremili svoje tijelo i mozak da mogu primiti silu koja se stvara intenzivnim vježbanjem.

Početnik u kriji vježba svoje joga vježbe samo četrnaest do dvadeset osam puta, dva puta dnevno.

Određeni broj jogija postiže oslobođenje za šest ili za dvanaest, ili za dvadeset i četiri ili za četrdeset i osam godina. Jogi koji umre prije nego što to ostvari, nosi sa sobom dobru karmu svojih prošlih krija napora. U novom životu neka pokretačka sila tjerat će ga prema njegovom beskonačnom cilju.

Tijelo prosječnog čovjeka je kao svjetiljka od pedeset vati koja ne može izdržati energiju od milijardu vati proizvedenu intenzivnim vježbanjem krije. Postepenim i redovnim povećavanjem jednostavnih i potpuno bezopasnih vježbi, čovjekovo tijelo se dan za danom astralno transformira i konačno postaje prikladno da izrazi one beskonačne potencijale kozmičke energije od kojih se sastoji prvi materijalni izraz Duha.

Krija joga nema ništa zajedničko sa nenaučnim vježbama disanja kojima vas mogu podučiti neki zavedeni fanatici. Njihovi pokušaji da silom zadrže dah u plućima, ne samo da su neprirodni, već svakako i neugodni.

Nasuprot tome, krija je od samog početka praćena nastupom mira i ugodnim osjećajima regenerativnog djelovanja u kičmi. Drevna tehnika joge pretvara dah u um. Kad spiritualno napreduje, čovjek spoznaje dah kao čin uma - kao 'snoviti dah'.

Matematički odnos između brzine čovjekovog disanja i njegovih stanja svijesti može se ilustrirati mnogobrojnim primjerima. Čovjek koji je nečim potpuno zaokupljen, kao na primjer, kada sudjeluje u nekoj zamršenoj intelektualnoj raspravi, ili kada pokušava da izvede nešto što zahtijeva fizički napor, automatski diše vrlo polako. Fiksiranost pažnje zavisi od polaganog disanja. Brzo i neravnomjerno disanje neizbježan je pratilac štetnih emocionalnih stanja: straha, požude, gnjeva. Nemirni majmun udahne trideset dva puta u minuti, nasuprot čovjeku koji prosječno udahne osamnaest puta. Slon, krokodil, kornjača, zmija i ostale životinje koje su poznate po dugovječnosti, dišu još sporije od čovjeka. Divovska kornjača, na primjer, koja može postići starost od 300 godina, udiše samo četiri puta u minuti.

San djeluje pomlađujuće zato što čovjek privremeno nije svjestan svoga tijela i disanja. Čovjek koji spava postaje jogi. Svake noći on nesvjesno obavlja jogijski obred oslobađanja od identifikacije s tijelom i stapanja životne sile s iscijeljujućim strujama u glavnom području velikog mozga i šest centara u kičmenoj moždini.

Spavač tako i ne znajući uranja u rezervoar kozmičke energije koja održava sav život.

Dobrovoljni jogi izvodi taj jednostavan prirodni postupak svjesno, a ne nesvjesno, kao sporohodni spavač.

Krija jogi koristi svoju tehniku da bi sve ćelije svoga tijela zasitio i nahranio neuništivim svjetlom, a time ih održava u magnetiziranom stanju. On na naučan način postiže to da mu je disanje nepotrebno, a u satima dok vježba ne upada u negativna stanja sna, nesvijesti ili smrti.

Metodom krija joge ne dopušta se životnoj sili, koja prirodno stremi prema van, da se uludo potroši i zloupotrebi u čulima, nego se ta sila ponovo sjedinjuje sa suptilnim energijama u kičmenoj moždini. Tako pojačana djeluje kao duhovni eliksir koji elektrificira ćelije jogijevog tijela i mozga. Time jogi skraćuje milijun godina dug put, koji ga uz poštovanje prirodnih zakona, samo zaobilaznim sredstvima, kao na primjer pravilnom ishranom, izlaganjem sunčevom svjetlu i harmoničnim mislima može dovesti do cilja. Čak i za najneznatnije profinjenje moždane strukture potrebno je dvanaest godina normalnog zdravog života, a milijun sunčevih godina da se mozak očisti dovoljno da bi se u njemu mogla manifestirati kozmička svijest. Odvezujući uže daha kojim je duša vezana za tijelo, krija produžava život i beskonačno proširuje svijest. Tom joga metodom može se okončati igra 'vučenja užeta' između duha i čula vezanih za materiju, a poklonik osloboditi, da bi mogao ponovo naslijediti svoje vječno kraljevstvo. On tada spoznaje da njegova prava priroda, ni tjelesnim okvirom ni dahom, simbolom robovanja smrtnika zraku, nije vezana uz elementarne prinude prirode.

Introspekcija ili 'sjedenje šuteći' nenaučna je metoda nasilnog razdvajanja uma i čula koji su svezani životnom silom. Životna energija neprestano vuče kontemplativni um, koji se nastoji vratiti božanstvu, natrag prema čulima. Krija joga koja kontrolira um direktno životnom energijom, najlakša je, najdjelotvornija i najnaučnija avenija ka Beskonačnom. Nasuprot sporim i nesigurnim teološkim putovima Bogu, koje možemo usporediti s volovskom zapregom, krija joga se može s pravom nazvati avionskom linijom.

Jogijska nauka se temelji na iskustvenom razmatranju svih oblika koncentracije i meditacije. Čovjeku koji je vježba, joga omogućava da po volji pali i gasi životnu struju koja dolazi iz pet čulnih telefona: vida, sluha, njuha, ukusa i dodira. Kad postigne tu moć da se odvoji od čula, jogiju je jednostavno da po volji sjedinjuje svoj um s Božjim carstvom ili sa svijetom materije. Životna sila ne može ga više protiv volje vratiti u svjetovnu sferu grubih čula i nemirnih misli. Gospodar svoga tijela, krija jogi na kraju ”pobjeđuje i posljednjeg

neprijatelja“, smrt.

Hranit ćeš se smrću koja se ljudima hrani:

a kad je smrt jednom mrtva, nema umiranja.

 Shakespeare: sonet 146

Na život naprednog krija jogina ne mogu utjecati njegova prošla djela, nego se njime upravlja direktno iz duše. Poklonik se tako ne mora zadovoljiti time da uči na posljedicama svojih dobrih ili loših djela i sporo se razvija, jer taj puževski korak nije ni primjeren njegovom orlovskom srcu. Vrhunska metoda duhovnog života oslobađa jogija, koji oslobođen iz zatvora ega udiše čist zrak sveprisutnosti. U usporedbi s tim, ropstvo prirodnog življenja je ponižavajuće. Prilagođavajući svoj život isključivo redu evolucije, čovjek ne može od

prirode očekivati da se zbog njega požuri. Čak i ako ne griješi kršenjem zakona svog tjelesnog i duševnog bića, bit će mu za konačno oslobođenje potrebno oko milijun godina oblačenja u uvijek novo tijelo.

Dalekovidne metode krija joge koje oslobađaju jogija od tjelesnih i duševnih poistovjećivanja, kako bi mogao ostvariti individualnost duše, preporučuju se onima koje nervira pomisao na tisuću puta tisuću godina.

Taj broj još je i veći za običnog čovjeka koji ne živi u skladu ni sa prirodom, a kamoli sa svojom dušom, pa umjesto toga vodi neprirodan život oštećujući umilnost prirode u svom tijelu i mislima. Njemu za oslobođenje neće biti dovoljno ni dva milijuna godina.

Primitivni ljudi rijetko ili nikada ne shvaćaju da je njihovo tijelo kraljevstvo kojim na prijestolu lubanje vlada carica duša, kojoj su podložni regenti u šest središta kičmene moždine ili šest sfera svijesti. Ta teokracija se proteže nad mnoštvom poslušnih podanika: 27 tisuća milijardi stanica obdarenih sigurnom, premda naoko automatskom inteligencijom kojom se služe da bi izvršile sve dužnosti tjelesnog rasta, transformacije i raspadanja, i 50 milijuna primarnih misli, osjećaja i promjenljivih faza u čovjekovoj svijesti, a sve to u prosječnom `životu od šezdeset godina. Svaka prividna pobuna tjelesnih ili moždanih stanica protiv carice duše, pobuna koja se manifestira kao bolest ili potištenost, nije posljedica neposlušnosti među poniznim građanima, nego posljedica prošlih i sadašnjih zloupotreba čovjekove individualnosti ili slobodne volje koja mu je dana istovremeno kad i duša, a ne može mu nikada biti oduzeta.

Poistovjećujući se s površnim egom, čovjek uzima zdravo za gotovo da je on taj koji misli, hoće, osjeća, probavlja obroke i održava se živim ne priznajući (a što bi odmah učinio kad bi barem malo razmislio) da u svom svakodnevnom životu on nije ništa drugo nego marioneta prošlih dijela (karme) i prirode ili okoline. Intelektualne reakcije, osjećaji, raspoloženja i navike svakog čovjeka nisu ništa drugo nego posljedice prošlih uzroka bilo u ovom, bilo u nekom prošlom životu.

Međutim, njegova je kraljevska duša visoko iznad takvih utjecaja. Boreći se protiv prolaznih istina i sloboda, krija jogi prelazi, pokraj svih obmana, u svoje biće koje nije okovano lancima. Sveti spisi tvrde da čovjek nije smrtno tijelo, nego besmrtna duša. Krija joga daje čovjeku precizan metodu da dokaže tu svetu istinu.

Krija joga je istinski “vatreni obred” koji se često veliča u Bhagavad Giti. Vatre joge koje pročišćuju, donose vječno prosvjetljenje, i po tome se znatno razlikuju od izvanjskih i malo korisnih vjerskih obreda vatre, gdje se uz svečano pojanje često zajedno sa tamjanom spaljuje i istina!

Napredni jogi, koji se ni umom, ni voljom, ni osjećajima ne identificira sa željama tijela, i koji sjedinjuje svoj um sa nadsvjesnim silama u svetištima kičmene moždine, živi u ovom svijetu onako kako je to Bog za njega predvidio te ne podliježe ni impulsima prošlosti, ni novim budalastim ljudskim motivacijama. Takvom jogiju se ispunjava njegova najveća želja, i on je siguran u svojoj matičnoj luci, neiscrpno blaženog duha.

Zapaljive ljudske žudnje jogi žrtvuje monoteističkoj lomači posvećenoj Bogu bez premca. To je istinski jogijski vatreni obred u kojem su sve prošle i sadašnje želje samo gorivo koje proždire božanska ljubav.

Posljednji Plamen prima žrtvu svekolike ljudske ludosti, i čovjek se oslobađa šljake. S kostiju mu je skinuto sve pohotljivo meso, a karmički kostur mu je izbijeljen u antiseptičkim suncima mudrosti, pa jogi najzad čist i bez mrlje stoji pred ljudima i pred Stvoriteljem.

Pozivajući se na pouzdanost i metodičnost joge, Krišna ovim riječima hvali tehnološki orijentiranog jogija:

Takav jogin savršeni više vrijedi, o, Arđuna,

od svih trapljenika svijeta, više od svih naučnika;

a veći je i od onih što obrede izvršavaju:

stoga postani i ti jogin.